Mjere su određene na osnovu maksimalnog promjera središnjeg dijela osi glavica kelja pupčara’. ‘Najmanji dopušteni promjer je deset milimetara za 'očišćeni' a 15 milimetara za 'neočišćeni'‘.

Riječ je o kelju pupčaru kakav žele europski zakonodavci u svojim tanjurima. To je jedan od 34 primjera eurobirokracije primijenjene na voće i povrće koje iznosi Costa.

‘Imajte pri ruci ravnalo, kompas i vagu jer su europski zakonodavci odredili svaku mjeru voća i povrća’, upozorava Costa na sitničavu predanost eurobirokrata dostojnu najosjetljivijih pitanja.

Uzmimo na primjer šparoge. Za one ‘extra kategorije’ ‘rez na bazi stabljike treba biti što je moguće okomitiji na longitudinalnu os. No kako bi se poboljšao dojam kada se šparoge pakiraju u vezice one vanjske mogu biti blago koso rezane a visina reza ne smije biti viša od jednog centimetra’.

Nema popusta ni za cvjetaču. ‘Za one 'druge kategorije' cvijet može imati najviše pet listića blijedo zelene boje na izdanku’.

Nešto se izašlo u susret salati kojoj je ‘dopuštena boja koja vuče na crveno uzrokovana padom temperature tijekom vegetativnog ciklusa’. No kod grožđa se stvari kompliciraju jer ‘sok zrna mora imati index refrakcije od 12 stupnjeva Brixa (za sorte Alphonse, Lavallee, Cardinal i Victoria), 13 stupnjeva Brixa za sve vrste sa sjemenkama i 14 stupnjeva za sve vrste bez sjemenki’.

I tako dalje za mnogo drugo voće i povrće u 34 navedena primjera.

‘Ja sam uvjereni zagovornik Europe, no nešto se mora promijeniti a to je birokratski aparat jedne strukture koja misli utjecati, nasilno, na život proizvođača, trgovaca, potrošača voća i povrća proizvodeći stotine stranica apsurdnih i neprovedivih zakona. Ako bi se europska pravila i samo načelno provodila našli bi se pred paralizom cijelog sektora’, zaključuje Costa.