 Od nezavisnosti Republike Hrvatske do danas još uvijek nema implementacije omladinske politike po standardima Vijeća Europe ili Europske komisije. Prvi pravi pokušaj da se kreira i zatim implementira sveobuhvatna politika prema mladima desio se 2000. godine kada je Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži pokrenuo 3 paralelna procesa koji su trebali rezultirati kreiranjem temelja omladinske politike u Hrvatskoj.
Prvi proces je bio proces izrade Nacionalnog programa djelovanja za mlade i taj proces je bio transparentan, dobro koordiniran i participatoran, budući da je u izradi sudjelovao velik broj udruga mladih i za mlade. Nakon dobrog procesa nije izostao dobar rezultat i može se reći da je NPDM sadržajno vrlo kvalitetan dokument sa nekim doista revolucionarnim mjerama te služi kao ogledni primjer ostalim zemljama Jugoistočne Europe.
Drugi proces je bio proces umrežavanja udruga mladih na nacionalnoj razini te je taj proces rezultirao u prosincu 2002. godine sa osnivanjem Mreže mladih Hrvatske kao trećim pokušajem stvaranja krovne udruge u zadnjih 15 godina koja bi trebala imati ulogu nacionalnog vijeća u mladi. Nažalost Mreža nije zaživila u punoj mjeri i danas ne vrši tu ulogu partnera vladi u provođenju omladinske politike.
Treći proces je bio stvaranje zakonskog okvira za lokalna vijeća mladih na općinskoj i županijskoj razini. Nakon godinu dana konzultacija proces je kulminirao u lipnju 2003. godine kada je Zakon o lokalnim vijećima mladih dobio potrebni konsenzus svih interesnih skupina te se trebao naći u parlamentarnoj proceduri. Međutim to se nije dogodilo jer je Vlada RH procijenila da je otvaranje novog registra za takva vijeća skopčano sa prekomjernim povećanjem administrativnih troškova te je nacrt Zakona vraćen na konzultacije. U prosincu 2003. godine je proces ponovno pokrenut no promjenom vlasti i stavljanja DZZOMM u ustroj novog Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti je isti proces zaustavljen te je trenutno u mirovanju.
U ovom trenutku nema nikavih naznaka kada će se proces za kreiranje legislative lokalnih vijeća mladih nastaviti te kada će uroditi plodom. Posebice ako se uzme u obzir nepredvidivost raznih dionika kao što su neke udruge mladih, postojeća vijeća mladih te gradovi, općine i županije koji već imaju nekakav oblik sudjelovanja mladih. Kojom će se dinamikom taj proces razvijati u budućnosti ovisi ponajvše i o Mreži koja bi kao krovna udruga trebala vršiti pritisak na centralnu vlast da se proces ubrza te pomiriti različite interese dionika u procesu kako bi se došlo na kraju do kompromisa koji su u skladu sa standardima Vijeća Europe.
Dok taj proces traje bilo bi dobro uvesti vijeća mladih na "mala vrata" i to tako da se kao pilot projekt organizira neki oblik sudjelovanja srednjoškolaca u radu gradskih vijeća. Time bi se katalizirao u pojedinim sredinama proces osnivanja lokalnih vijeća mladih, a u isto vrijeme motiviralo mlade srednjoškolce da se uključe u izgradnju svoje lokalne zajednice te da se nakon srednjoškolskog obrazovanja uključe u rad postojećih lokalnih udruga mladih. Ako se ovaj pilot projekt pokaže uspješnim u tri različita grada u Republici Hrvatskoj, možda bi se mogao multiplicirati i u ostalim sredinama širom Hrvatske uz pomoć Mreže koja će i pratiti proces izgradnje lokalnih vijeća mladih.
Dugoročni ciljevi su:
- poticanje mladih na politički angažman (ne nužno stranački) u zajednici
- osvijestiti mlade o važnosti i mogućnosti utjecaja na život zajednice
- podizanje razine informiranosti mladih u zajednici o tijelima lokalne vlasti i procesu donošenja odluka
- multipliciranje modela po cijeloj Hrvatskoj i omogućavanje učešća mladih u radu Gradskih skupština
- razbijanje predrasuda u Gradskom poglavarstvu i vijeću vezanih uz sudjelovanja mladih i stvaranje temelja za razvoj vijeća mladih na lokalnom nivou
|