Plutajući olimpijski stadion koji se premješta prema potrebi i mjestu održavanja Olimpijskih igara projektiralo je petero studenata Fakulteta strojarstva i brodogradnje. Projekt zbog kojega od 1. prosinca 2006., kada su ga počeli raditi, noćima nisu spavali i koji su još jučer usavršavali uz pomoć mentora Kalmana Žihe sinoć prije ponoći prijavili su na natječaj vodećih europskih brodograditeljskih industrija i fakulteta sa sjedištem u Bruxellesu. Oni su tražili studentske inovacije koje bi se mogle ostvariti sljedećih pet do petnaest godina.

Na ideju o gradnji plutajućeg stadiona došao je apsolvent Nikola Vladimir, a poslije ju je razradio s kolegama Marijanom Šošić, Goranom Paladinom, Markom Žižmundom i Tomicom Domitrovićem. Konstrukcija mu onemogućuje ljuljanje na vodi, a na njemu je montiran i most preko kojega posjetitelji ulaze. Besmisleno je, smatraju mladi inovatori, svake četiri godine ulagati milijune dolara u gradnju kopnenih stadiona kada je gradnja pokretnog samo pedeset posto skuplja, a mogao bi se iznajmljivati za višestruko manju cijenu za 50 milijuna dolara. Stadion koji su projektirali može stajati do petsto metara udaljenosti od obale, a dubina ne smije biti manja od 150 metara. Rezultati natječaja bit će objavljeni u kolovozu. Svoju ideju smatraju dovoljno dobrom za pobjedu, ali ako i ne budu prvi, bitno im je, kažu, da su uspjeli konstruirati i prezentirati svoju jedinstvenu i izvedivu ideju. Stadion koji su projektirali može stajati do petsto metara udaljenosti od obale, a dubina ne smije biti manja od 150 metara. Rezultati natječaja bit će objavljeni u kolovozu.

http://www.vecernji.hr/